21 insiderska tajna djelatnika škole koju svaki roditelj treba znati

Djelatnici škola iz cijele Hrvatske dijele s vama sve što trebate znati o polasku u školu!

Pitali smo one koji rade u školi što svaki roditelj prvašića treba znati prije prvog dana. Preko 20 učitelja, ravnatelja, spremačica i pedagoga iz cijele Hrvatske vratilo nam je više od 100 odgovora. A Snovotvorci su za vas odabrali 21 najkorisnijih!

O TOM VELIKOM PRVOM DANU

1. “Kroz godine rada u školi gledam i zapažam da su roditelji više u stresu nego djeca. Roditelji, udahnite, opustite se!” – Ankica Vidović, spremačica, OŠ Malešnica Zagreb

2. “Ako mi, roditelji imamo negativno stajalište i pokažemo strah, isto će se manifestirati i kod djece. Bit će i težih situacija, no svojim primjerom im treba uvijek pokazati da se sve može riješiti marljivošću i stalnom aktivnošću. Uvijek treba imati na umu da želimo odgojiti sretno i odlično dijete, a ne samo odličnog učenika.” – Andrea Stanušić, učiteljica razredne nastave, OŠ Josipa Kozarca Vinkovci

3. “Škola nije stres. Škola je putovanje djeteta, učitelja i roditelja u razne avanture, nestašluke, neznanja, svladavanja istih i ponos nakon svega naučenog i stečenog. Bojati se nepoznatog je u redu, ali škola nije nepoznanica. Svi su ju prošli. Makar jednu. Makar jednom.” – Silvija Pišćak, učiteljica razredne nastave, OŠ Josipa Kozarca Vinkovci

4. “Ne treba govoriti o ocjenama već o novim iskustvima, pustolovinama i prijateljstvima koje će njihovo dijete steći.” – Valentina Telebar, učiteljica razredne nastave, OŠ Jagode Truhelke Osijek

O TEHNOLOGIJI

5. “Poznavanje engleskog je na zavidnoj razini već u ranoj dobi, kao i informatička pismenost što bih navela kao pozitivne strane korištenja kompjutera i tableta. Negativna je to što su učenici koji provode previše vremena pred ekranom motorički slabiji nego ostali vršnjaci, plaše se fizičkih aktivnosti. Starija djeca su često kronično neispavana te nemaju koncentraciju potrebnu za učenje. Nadalje, teško se nose s ičim što nije brzo, dinamično, šareno. Navikli su na brzu izmjenu informacija, sve im je od malena „servirano“ u YouTube videima, uz puno šarenih slova, efekata itd. Djeca se teško nose s time da se za uspjeh u svladavanju vještina treba potruditi i da znanje ili vještina nije instant.” – Lana Hajduković, profesorica engleskog i njemačkog jezika, OŠ Jagode Truhelke Osijek

6. “Lako je prepoznati koja djeca provode više vremena u virtualnim igricama nego na svježem zraku jer puno češće i u školi govore o likovima i situacijama s kojim su se susreli u igricama. Nažalost kod mnoge djece uskraćivanje virtualnih igara može izazvati ljutnju ili neki drugi oblik negativnog ponašanja no zato treba postaviti jasne granice. Na primjer, ograničiti vrijeme provođenja na tabletu (ja svom sinu npr. upalim alarm). Ili, dati određeno dnevno vrijeme korištenja tehnologije, a dijete ga slobodno raspoređuje tijekom dana. I naravno, roditelj uvijek može istražiti i naći neke edukativne igrice u kojima dijete nesvjesno uči.” – Valentina Telebar, učiteljica razredne nastave, OŠ Jagode Truhelke Osijek

7. “Djeca koja previše vremena provode ispred ekrana najčešće imaju manjak pažnje, manje koncentracije na zadatak, težu verbalnu komunikaciju (koriste kraće rečenice, poštapalice i skraćenice) kao i otežanu komunikaciju “oči u oči”. Njihov mozak je naviknut na jaku stimulaciju (zvučni i svjetlosni efekti su na ekranima prenaglašeni) te zbog toga jednostavne aktivnosti (npr. pisanje) za njih ne predstavljaju izazov. Često se kod dječaka, koji igraju nasilne video igrice, uočava sličan obrazac ponašanja, a nerijetko i likovni radovi pokazuju opsesiju virtualnim svijetom. Djeci ne treba posve zabraniti korištenje ekrana, ali je potrebno voditi brigu koliko vremena provode i koje sadržaje koriste.” – Andrea Stanušić, učiteljica razredne nastave, OŠ Josipa Kozarca Vinkovci

O KOJIM SE TO RODITELJIMA NAJLJEPŠE PRIČA U ZBORNICI?

8. “Najsretnija su djeca onih roditelja koji ih ne forsiraju da budu apsolutno najbolji u svemu, već sami vide prirodni potencijal djeteta i nježno ga usmjeravaju u tom smjeru. Stvarno su mi dragi oni roditelji koji znaju da njihovo dijete nije jedino na svijetu i koji uče svoje dijete suosjećanju, empatiji i dijeljenju. Vjerujte mi, takvih je roditelja i učenika sve manje. Više je onih koji niti ne vide kakve obrasce nesvjesno usađuju u svoje dijete zato što ih ne vide ni sami kod sebe pa ih čudi kako se njihova djeca tako ponašaju. Na listi prioriteta su im ocjene i vladanje, na samom dnu su suosjećanje i empatija.” – Arijana Šmit, učiteljica Glazbene kulture, OŠ Tenja

9. “Bitno je da roditelji ne plaše dijete strogim učiteljima. Na učiteljima je da se približe djeci, no ne treba im to otežavati. Najvažnije je da svaki problem koji nastane roditelji nastoje riješiti, a ne stvarati nove.” – Vlado Starešec, ravnatelj OŠ Gradec

O TEHNIKAMA OPUŠTANJA

10. “Imam tehniku koju preporučujem i radim kada vidim da sat ne ide u smjeru u kojem sam zamislila. Lako ju je primijeniti i za pisanje zadaće ili učenje i ostale aktivnosti koje se rade kod kuće. Prestanem sa svime, pustim glazbu, krećemo se po prostoru, ispuštamo zvukove, glasove, zatim se istegnemo, par puta duboko i svjesno udahnemo i onda nakon par sekundi tišine, sjednemo nazad i nastavimo dalje u možda drugačijem smjeru nego na početku sata. Iako ovo «oduzme» kojih 7 minuta, efektno je jer se pokrene ustajala energija u razredu, zaživi se zainteresiranost i izbace se tenzije te su učenici spremniji za nastavak rada s više koncentracije.” – Arijana Šmit, učiteljica glazbene kulture, OŠ Tenja

O PREPOZNAVANJU SLOVA PRIJE PRVOG RAZREDA

11. “Današnje navike su takve da većina djece dolazi u školu s određenim predznanjem. Nisam pobornik toga, ali iskustva pokazuju da djeca koja ne znaju slova trebaju više vremena za vježbu kod kuće, a osjetljivijoj djeci opada samopouzdanje ako ne uspiju pratiti prijatelja u razredu.” – Marija Pavić, profesorica hrvatskog jezika, tehnička škola Ruđera Boškovića Vinkovci

12. “S obzirom na dob djeteta u našem obrazovnom sustavu u odnosu na ostatak svijeta – uvelike kasnimo s prepoznavanjem slova. Postoji toliko interaktivnih online igrica koje dijete može s lakoćom usvojiti i sa zanimanjem igrati ili pak, razne slikovnice… Isto tako dobro je učiti i jednostavne riječi uz pomoć memoryja ili nekih drugih slika i simbola.” – Smiljana Roguljić, profesorica fizike i politehnike, OŠ Mladost Osijek

13. “Ako roditelj čita, velika je vjerojatnost da će i dijete zavoljeti otputovati u taj najljepši, imaginarni svijet. Svijet u kojem je sve moguće. Svijet bajki… Nije neophodno da dijete prije polaska u školu zna slova, čitati… no, vjerujte jako su sretni i ponosni na sebe kada se istaknu… Najlakše i najbrže uče kroz igru. Toplo preporučujem personaliziranu slovaricu Tvornice snova, pokazala se kao iznimno metodičko-didaktičko pomagalo za jednostavno, brzo i uspješno savladavanje abecede.” – Cecilija Majstorović, učiteljica razredne nastave, OŠ Josipa Kozarca Vinkovci

O ODJEĆI, OBUĆI I ŠKOLSKOM PRIBORU

14. “Malo djece nižih razreza njih zna vješto zavezati cipele ili tenisice – olakšajte im posao obućom na čičak. Nije nužan veliki ruksak jer djeca nižih razreda ostavljaju velik dio udžbenika u školi, a i rade na tabletima online.” – Smiljana Roguljić, profesorica fizike i politehnike, OŠ Mladost Osijek

15. “Roditelji, nemojte pretjerivati s markama. U oblačenju je velika razlika, a djeca sve zapažaju.” – Ankica Vidović, spremačica, OŠ Malešnica Zagreb

16. “Uredno, udobno, prirodno. Djeca trebaju biti djeca, imat će vremena za uređivanje i šminkanje. Ne bih preporučila skupu i brendiranu odjeću. Djecu bi se trebalo učiti da sebe i druge promatraju kroz prizmu osobnosti, a ne materijalnog stanja.” – Lana Hajduković, profesorica engleskog i njemačkog jezika, OŠ Jagode Truhelke Osijek

17. “Najbolji su ruksaci koji imaju odjeljke da se djeca mogu bolje organizirati, kao i oni na oba ramena kako si u razvoju ne bi iskrivili leđa. Djeci trebaju olovke, šiljilo, bojice i jedna do dvije kemijske u boji. Malenima će često trebati i ljepilo (obavezno u sticku kako bi se izbjeglo prolijevanje ljepila po torbi, stolici, stolu, odjeći…) i škare pa je najbolje da i to uvijek imaju u torbi.” – Lana Hajduković, profesorica engleskog i njemačkog jezika, OŠ Jagode Truhelke Osijek

A ŠTO S UŽINOM?

18. “Dobro je da djeca uvijek sa sobom imaju neko voće, povrće ili sendvič. Ako vole, nije na odmet pojesti i nešto orašastih plodova. Osobno nisam podržavala čipseve, čokolade i gazirane sokove za užinu, pogotovo u jutarnjoj smjeni jer je nekima to bio prvi dnevni obrok. Također, roditelji često daju maloj djeci novac da si kupe nešto usput što nerijetko opet rezultira kupovinom nečeg nezdravog.” – Valentina Telbar, učiteljica razredne nastave, OŠ Jagoda Truhelka Osijek

KADA BI RODITELJIMA MOGLI PORUČITI SAMO JEDNU STVAR TO BI BILA…?

19. “Roditelji, nikada pred djetetom ne govorite loše o njegovom učitelju/učiteljici jer ni mi ne govorimo njima loše o vama, njihovim roditeljima.” – Silvija Pišćak, učiteljica razredne nastave, OŠ Josipa Kozarca Vinkovci

20. “Škola je samo dio života. Kroz nju prolazi vaš životni put. Ona dotiče vas i vaše dijete i omogućuje nova iskustva, nove doživljaje, nova saznanja, nova otkrića, nove ljubavi, interese i strasti. Bilo je padova i u prvim koracima, bilo je strahova, bilo je nesigurnosti. Bit će ih dok živimo. Suze i smijeh izmjenjuju se. Suze vašeg djeteta bole, njegov vas smijeh liječi. To je život, to se događa u obitelji, to se događa u školi.” – Katarina Rakocija, pedagoginja, OŠ Gradec

21. “Vjerujte sebi, svome djetetu i od rujna učitelju/učiteljici. Sretno!” – Cecilija Majstorović, učiteljica razredne nastave, OŠ Josipa Kozarca Vinkovci